Protrnula sam. Glas s druge strane telefona rekao je da mi se sin u školi srušio u nesvijest, prisjetila se Jadranka Perajica (55) iz Labina. Život joj se te ‘90. u trenutku promijenio. Njezin tada 14-godišnji sin Dean bio je zdravo dijete. U vozilu Hitne na putu do Zagreba tri mu je puta stalo srce i prestao je disati. Prsnula mu je žila u mozgu. Ostao je nepokretan i bio je u komi. Liječnici su mi rekli neka se pomirim s tim da njega više nema. Uz krvarenje, dobio je bakterijsko trovanje krvi, tj. sepsu, meningitis, moždani udar, imao je tlak 300 i samo su ga aparati održavali na životu - prepričava Jadranka užas kroz koji je prolazila njezina obitelj. Ima još jednog sina, Denisa, koji je tada imao tek pet godina i kod kuće je nestrpljivo očekivao vijesti o bratu. Supruga alkoholičara, tvrdi ona, uopće nije bilo briga za djecu, pa je cijeli teret nosila sama. Nije pristala da Deanu isključe aparate. Nakon dva mjeseca iznenada je otvorio oči. Bio sam zarobljen u svojem tijelu. Čuo sam sve što se oko mene zbiva, no nisam mogao otvoriti oči, nisam se mogao pomaknuti - kaže u dahu. Zaboravio je govoriti i hodati. Liječnici su Jadranki rekli da se mladić sigurno neće oporaviti te da ne očekuje ništa. No ona je bila odlučna u nakani da on ozdravi.
Nakon četiri godine neprekidnog rada i vježbanja, Dean se konačno počeo oporavljati. Završio sam i školu, smjer za pomoćnog pletača - kazao je Dean i dodao kako najviše voli šetati u prirodi. Danas ima 35 godina.
Jako sam sretna. On se posve oporavio. Ima epilepsiju i malo teže hoda, no to su mu jedine posljedice strahota koje smo preživjeli. Svega se sjeća i kao da nikad nije ni bio bolestan. Otac mu je preminuo. Pijan je pao s balkona, pa je Dean dobio njegovu mirovinu. Uz to i invalidninu nekako uspijemo skrpati na mjesec. Sretni smo jer smo živi i zdravi - zaključila je Jadranka.
Nema komentara:
Objavi komentar